Neki sam dan na kavi s jednim poznanikom dobila nevjerojatan uvid u način na koji šira javnost percipira moju struku – marketinšku struku.

Naime, kroz razgovor sam na upit spomenutog poznanika opisivala što sve radim, i nakon nekog vremena on se onako zamišljeno nagnuo prema meni i izgovorio slijedeću rečenicu : „pa j….ote, vi fakat svašta radite, a ja mislio da je to ono nešto kao crtkanje, brejnstorming, zajebancija…“

E sad, možemo reći da je to samo mišljenje jedne osobe, ali ta me njegova izjava podsjetila na jedan panel koji sam slušala par godina unazad. Bilo je to na jednom od brojnih strukovnih festivala, tema panela su bili pitchevi(natječaji koje organiziraju klijenti na kojima traže kreativna rješenja itd.) i njihova regulacija. Vidite, da bi dobili posao kao agencija ponekada ste pozvani na pitch. Od vas se obično nakon pruženog briefa traži da osmislite kreativno rješenje (od vizuala pa do cijelih razrađenih kampanji). Kada to predate, klijent bira između ponuđenih rješenja. Čak ne mora odabrati ni jedno.

Dubioza na panelu bila je oko toga bi li se sudjelovanje na pitchu agenciji trebalo financijski nadoknaditi. Na panelu su sudjelovali predstavnici nekih agencija i nekih klijenata. Zanimljivo je bilo, svi su imali pravo na svoj način, ali nešto me užasno smetalo. Sitnica zapravo, ali kad se toga danas sjetim…

Evo što je bilo.
Jedna predstavnica klijenta na panelu, direktorica marketinga jedne velike kozmetičke kuće za cijelo vrijeme panela koristila je jedan izraz, „samo ideja“. Koristila ga je dok je opravdavala organiziranje pitcha „Mi od agencija tražimo samo ideju, ništa više.“ rekla je.
‘Ajdmo ovako. Zamislite se u slijedećim situacijama.
– Morate oličiti stan. Zovete 3 majstora. Kažete svakom od njih da vam oliči jedan dio stana, bez financijske naknade. Date im konkretne upute, boje koje volite (njih 10) itd. Nakon što oni to odrade, znači provedu određeno VRIJEME, iskoriste svoje ZNANJE i STRUKU, eventualno ANGAŽIRAJU KOLEGE, vi dođete, prošećete stanom i kažete kako „nije to baš to“, „možda nismo bili na istoj valnoj duljini“ i odlučite da niste zadovoljni i da nećete angažirati niti jednog od njih.
– Trebate kremu za lice. Dođete u neku kozmetičku tvrtku, i kažete slijedeće „Trebam kremu za lice, da bude za osjetljivu mještovitu kožu (cure će se pronaći u ovoj), da mi ukloni ove male borice koje su se počele pojavljivati, da ima SPF barem 15, da ne bude testirana na životinjama i da nema preintenzivan miris.“ I onda ta kozmetička tvrtka angažira svoje VRIJEME, POSTROJENJE, LJUDE, STRUKU, ZNANJE, MATERIJALE…

Vi dođete na predstavljanje te kreme, oni naprave lijepu prezentaciju, sve objasne: Vaša reakcija? „Mhmh, ma nije to baš to, pa mislim da sam vam dala jako konkretan brief, stvarno me čudi da niste ipak malo bolje pogodili što ja zapravo hoću.“
Zvuči nerealno? Itekako.

Kada netko pozove agenciju na pitch, ta će agencija angažirati svoje ljude, njihovo vrijeme, njihovo znanje, kako bi osmislila to što mnogi zovu „samo ideja“. I da, ponekada ta ideja stvarno dođe za ležernom kavom ili zabavnim brejnstormingom u uredu. Potpuno je zapravo nebitno. Ta „samo ideja“ je naš proizvod, usluga koju mi kao marketinška agencija pružamo. Jednako kao što je kozmetički preparat proizvod, kao što je ličenje stana usluga…
Imam blagi osjećaj da to jako malo ljudi shvaća na taj način.