Zamislite na trenutak svoj grad bez outdoor oglasa, bez billboarda, city lightova, letaka, brošura… Prazno? Ili čisto?

Outdoor oglašavanje toliko je sveprisutno u svakom urbanom dijelu planeta (a sve više i u onima manje urbanima) da je postalo prilično teško hodati ulicom ili gradskim trgom, pa čak i sjediti na klupi bez da vas na svakom uglu ne bombardira ovaj ili onaj proizvod s ovim ili onim poboljšanjem, sniženjem itd. No, postoje i iznimke od tog „pravila“. I to je na prvom mjestu, koliko god nevjerojatno zvučalo, jedna od najvećih svjetskih metropola, São Paulo u Brazilu. Ako danas prođete ulicama ovog velegrada sve, ali baš sve outdoor oglasne površine dočekat će vas potpuno ogoljele i prazne. Poput oglašivačkog grada duhova.

Još u rujnu 2006. godine 4. po veličini svjetska metropola očišćena je od gotovo svakog tipa outdoor oglašavanja – čak i letaka. Sve to bio je dio nastojanja gradonačelnika Gilberta Kassaba da grad očisti od tzv. vizualnog zagađenja čime je upravo grad trebao postati vizualna i sadržajna fokusna točka umjesto šarenih marketinških kampanji. Zakon koji je nazvan „Clean City Law“ (Zakon o čistom gradu) rezultirao je povlačenjem/smanjivanjem (većina oglasa je maknuta dok su neki samo umanjeni kako ne bi narušavali okolinu) čak 15.000 billboarda i reklama na trgovinama unutar godinu dana od donošenja. Približno 8 milijuna dolara kazni naplaćeno je oglašivačima koji su oklijevali s prilagođavanjem novom zakonu. Danas, 8 godina kasnije, grad je još uvijek bez agresivnih reklamnih prostora.

Naravno, oglašivačka industrija svim se silama borila protiv ovakvog poteza, kritike su upućene da će grad postati ogoljena betonska masa bez duha – čak su pokretane i (neuspjele) peticije protiv zakona. No rezultati pokazuju drugačije, na mjestima pretjerano velikih oglasa za donje rublje sada je prazan prostor. Arhitektura i vizure grada ponovno su dobile svoje mjesto u očima promatrača. A i prema svemu sudeći građani su zadovoljni. Naime čak i danas, 70% građana podržava ovu inicijativu.